Povijest

Pregrada kroz povijest

Ime Pregrade spominje se prvi puta davne 1334. godine u popisu župa arhiđakonaIvana Goričkog, no pregradska povijest seže u daleku, ali malo poznatu prošlost. Pregradski kraj zasada nije pružio dokaze o naseljenosti u starije kameno doba kao susjedna Krapina, ali možemo pretpostaviti da su se pojedine neandertalske skupine prilikom migracija koristile klancem potoka Kosteljine. Kada je riječ o neolitiku, odnosno eneolitiku u okolici Pregrade, točnije u Benkovu, pronađeno je nekoliko kamenih artefakata koji se danas nalaze u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Pronađena je skupina sjekira, batova i klinova što je svojevrsni dokaz o postojanju mogućeg naselja eneolitičkih poljodjelaca u okolici današnje Pregrade. Jedan od najvrjednijih nalaza s ovog područja je brončana narukvica prepoznata kao tvorevina kasnoga brončanog doba, odnosno nosilaca kulture polja sa žarama koji su u razdoblju od 1300. – 1000. g. pr. Kr. naseljavali okolicu Pregrade. Spomenuti nalaz otkrio je 1861. godine Stjepan Mlinarić, a pretpostavlja se da je narukvica pripadala inventaru obližnjeg, no uništenog groblja s obzirom da je u blizini nađen i ljudski kostur. Takvi nalazi ne govore nam samo o nemirima koji su vladali na ovim prostorima, već i o postojanju uhodanih pravaca diljem Hrvatskog zagorja. Naime, to je doba velikih etničkih seoba Indoeuropljana, a posljedice takvih kretanja su između ostalog i ostave brončanih izrađevina. Kada je riječ o antici valja spomenuti slučajni nalaz groba iz druge polovice 2. stoljeća poslije Krista, a otkriven je 1906. godine u zaselku Mala Gora, nedaleko Vinagore. Također, pronađeni su i nalazi dvareljefna prikaza perzijskog božanstva Mithre, jedan u okolici Donje Plemenšćine, a drugi je pronađen na nepoznatom mjestu na području grada. Kult boga Mithre bio je prilično raširen, posebice u vojnika, slobodnjaka, robova i pučana.

U velikoj seobi naroda tijekom 6. i 7. stoljeća u panonski prostor doseljavaju Slaveni, a pretpostavka je da su u pregradskoj okolici žarišta naseljavanja bili izolirani vrhovi pobrđa poput Vinagore, Kunagore,Bregi Kostelski itd.

Proces stvaranja gradskih naselja kulminira tijekom 13. stoljeća za vladavine Arpadovića, no zbog učestalih nemira na granici sa Štajerskom razvoj naselja bio je usporen pa su u 14. stoljeću stvoreni povoljniji uvjeti za njihov razvoj. Kao što je spomenuto na samom početku, ime Pregrada se prvi puta spominje 1334. godine u popisu župa arhiđakona Ivana Goričkog. Naravno, središte župe sa pripadajućom župnom crkvom može postati mjesto okupljanja, a nedostatak podataka o samom naselju u to doba mogao bi potvrditi ovu pretpostavku. Patronatsko pravo nad crkvom imali su gospodari Kostelgrada – obitelj Keglević kojima je Pregrada pripadala sve do ukinuća kmetstva u 19. stoljeću. Izgradnja Kostelgrada počinje oko 1242. godine, a zbog provale Tatara stanovništvo bježi u gorska područja u kojima su se mogli skloniti. Sam položaj Kostelgrada omogućavao je kontrolu puta koji je slijedio tok Kosteljine. Godine 1548. prvi se puta spominje i gradsko naselje Purga sub castro Kozthel. Krajem 16. stoljeća Keglevići grade dvorac Goricu, a nešto kasnije počinje gradnja dvorca Dubrave. Kostelska utvrda postupno je napuštana tijekom 17. stoljeća, a potpuno je napuštena u 18. stoljeću. Valja spomenuti i dvorac Bežanec koji je izgrađen krajem 17. stoljeća, a najdulje je pripadao obitelji Ottenfels, porijeklom iz Koruške čiji je najpoznatiji predstavnik austrijski diplomat Franz Xaver.

Temeljni problemi pregradskog kraja u 19. stoljeću su prenaseljenost, pomanjkanje zemlje i mogućnosti za zapošljavanje. U vrijeme revolucija 1848./1849., dolazi do nemira i u Pregradi, a kao vođa nemira spominje se Franjo Špoljar. Feudalni sustav ukinut je 1848. godine, a Pregrada 1857. postaje središtem kotara i kotarskoga suda čime ujedno počinje i proces urbanizacije. Nekadašnji pregradski kotar obuhvaćao je Pregradu, Desinić, Hum na Sutli, Vinagoru i Krapinske Toplice.

Krajem 19. stoljeća, odnosno početkom 20. stoljeća u Pregradi se nalazila prva kemijsko-farmaceutska tvrtka u jugoistočnoj Europi koju je osnovao Adolf Alfons Thierry, a zahvaljujući njemu i njegovoj tvrtki Pregrada je već 1903. godine imala telefon! Također, u to doba bilo je aktualno nalazište ugljena u nekoć poznatom pregradskom rudniku čiji je vrhunac bio 1953. godine kada je pregradski pogon toliko ojačao da je postao samostalna radna organizacija poznata pod nazivom Ugljenokopi Pregrada. Rudarska zbirka se danas nalazi u  muzeju grada Pregrade dr. Zlatko Dragutin Tudjina, a riječ je o razdoblju od 1942. godine do zatvaranja rudnika 1975. godine.Naravno, postavlja se pitanje, kako je Pregrada funkcionirala u 20. stoljeću uzevši u obzir činjenicu da spomenutorazdobljekarakteriziraju velika političkapreviranja. Hrvatsko zagorje predstavljalo je strateški važno područje u Drugom svjetskom ratu s obzirom da je bilo smješteno između Reicha, Mađarske i Zagreba. Malo je poznat događaj koji je uslijedio nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije. Nijemci su nakon kapitulacije pripojili jedan dio bivšeg kotara Pregrada tadašnjem Trećem Reichu. To je napravljeno zbog tvornice stakla Straža koja se nalazila u Humu na Sutli, ali i zbog geografski pogodnijeg pregleda granice. Taj je dio teritorija ostao pod njemačkom upravom svega nekoliko mjeseci, a zatim je ponovo pripojen NDH. Važnost teritorija za Nezavisnu Državu Hrvatsku dovelo je do stalne prisutnosti vojnih jedinica pa je tako ustaška vojnica imala postrojbe u Pregradi, Bežancu, Humu i Vinagori, tzv. VII. bojna XV. ustaškog stajaćeg zdruga, a time se ujedno htio spriječiti utjecaj narodnooslobodilačkog pokreta u Zagorju.Vrlo brzo nakon uspostave ustaškog režima na području Hrvatskog zagorja počele su se javljati prve grupe koje su izražavale svoje nezadovoljstvo novonastalom situacijom. Poznat je podatak da je u listopadu 1943. godine osnovan drugi Zagorski NO odred (nakon neuspjeha 1942.) te su se nešto kasnije partizani iz okolnih kotara skupili u Gornjoj Plemenšćini gdje su održali veliki narodni zbor. Na dan formiranja odred je brojio 205 boraca raspoređenih u dva bataljuna. Time je stvorena podloga za zauzimanje većih naselja u Hrvatskom zagorju od strane partizana. Kraj rata donio je značajne političke, ali i gospodarske promjene u Hrvatskom zagorju koje se danas može nazvati i predgrađem grada Zagreba. Nakon 1948. Pregrada se razvija i možemo zaključiti kao je sve više krasi gradski karakter, umjesto dotadašnjeg, seoskog. Ukidanjem kotara 1955., osnovana je općina Pregrada koja egzistira sve do 1962. kada je došlo do njenog pripajanja općini Krapina. Ovo zajedništvo traje do 1978. kad Sabor SRH ponovo formira općinu Pregrada koja je obuhvaćala područja mjesnih zajednica Desinić, Hum na Sutli, Pregrada i Vinagora. Zakonom o područjima županija, gradova i općina, koji je donio Zastupnički dom Sabora RH u siječnju 1997. godine Pregrada je dobila status Grada kao jedinica lokalne samouprave.

 

Lana Dimač

Izvori:

  • Monografija: Grad Pregrada, Matis d.o.o., Pregrada, 2004.
  • Horvat A., Pregled spomenika kulture općine Pregrada i okolice, Kaj II.-III., Zagreb, 1985.
  • Klaić V., Povijest Hrvata, Zagreb, 1981.
  • Szabo G., Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb, 1939.
  • Škiljan F., Hrvatsko zagorje u Drugom svjetskom ratu 1941.-1945.; Opredjeljivanja, borbe, žrtve,Plejada, Zagreb, 2012.
  • Časopis za kulturu i prosvjetu – Zagreb, broj 2-3, 1985.